Evo nekih karakteristika koje razlikuju ova dva stila:

1. Prostor na plesnom podiju: U salonskom tangu, plesači često koriste više prostora na plesnom podiju. Plesaju veće korake, rade više okretanja i izvode razne figure koje zahtijevaju više prostora. S druge strane, milonguero stil je intimniji i fokusiran na usko povezivanje s partnerom. Plesači koriste manji prostor i izbjegavaju velike korake ili šire pokrete kako bi se prilagodili gužvama na plesnjacima-milongama.
2. Tehnički elementi: Salonski tango često uključuje više figura i kompleksnije korake. Plesači mogu izvoditi spektakularne i estetski privlačne pokrete kako bi impresionirali publiku. Milonguero stil, s druge strane, naglašava vezu i komunikaciju između partnera. Fokus je na osjećaju i interpretaciji glazbe, a manje na izvođenju složenih figura.
3. Emotivnost i stil izražavanja: Oba stila tanga imaju emocionalnu komponentu, ali na različite načine. Salonski tango često naglašava izražavanje strasti, dramatičnosti i ekspresivnosti. Plesači koriste cijelo tijelo i izražavaju snažne emocije kroz svoje pokrete. Milonguero stil je suptilniji i naglašava intimnost između partnera. Plesači se fokusiraju na suptilne signale i osjećaj pri vođenju ili praćenju, stvarajući dublju vezu između njih.
4. Socijalni kontekst: Salonski tango često se plesa na društvenim događanjima i nastupima, gdje plesači mogu izvoditi i izrađivati koreografije. Milonguero stil je više usmjeren na plesanje u milongama, tradicionalnim plesnim dvoranama tanga. Fokus je na uživanju u plesu u skladu s drugim plesačima na ograničenom prostoru.